Državni organi iz godine u godinu pokazuju da su široke ruke kada su u pitanju službena putovanja, i ne štede kada su u pitanju privilegije i luksuzna putovanja u inostranstvo. Samo Skupština Crne Gore na godišnjem nivou, kako se može vidjeti u zvaničnim izvještajima, potroši blizu pola miliona eura na službena putovanja, tačnije 450.000 eura. Naime, toliko novca im je za tu stavku izdvojeno budžetom za 2019. godinu.

Politički analitičari i predstavnici nevladinog sektora ističu da službena putovanja jesu potrebna, ali da ona zahtijevaju transparentnost, s ozbirom na to da se putuje o trošku građana, kao i neku vidljivu korist od tih putovanja, što, kako smatraju, u Crnoj Gori nije slučaj.

Ni Ministarstvo vanjskih poslova ne zaostaje u odnosu na druge institucije po pitanju izdvajanja novca na službena putovanja u inostranstvo. Tom organu je Ministarstvo finansija budžetom za ovu godinu namijenilo 185.500 eura za putovanja, a Državnoj izbornoj komisiji (DIK) preko 6.000 eura. Interesantno je i da je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović već potrošio 101.500 eura, koliko je imao za tu namjenu za ovu godinu, i da mu je Ministarstvo finansija nedavno odobrilo još 80.000 eura za odlazak jedanaestočlane delegacije u Njujork, na sjednicu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN).

Po riječima političkog analitičara Božidara Čolakovića, uz potpuno razumijevanje neophodnosti ovih putovanja, bilo u svrhu održavanja međudržavnih odnosa ili studijskih putovanja, pomalo paradoksalno izgleda da u situaciji koja malo čim pokazuje korist od toga, ona postaju sve učestalija, a samim tim i troškovi su sve veći. Kako ističe, parlament koji je, poslije dobijanja obrisa važnosti koju bi trebalo da ima u političkom životu unazad nekoliko godina, u zadnjem sazivu sveden na dekor za pokazivanje sagovornicima iz inostranstva ili, kako bi cinici rekli, mašinu za usvajanje vladinih zakonskih predloga bez mnogo diskusije, uz afere oko izdavanja putnih naloga i slično, ničim ne pokazuje da su učestala putovanja bitno doprinijela načinu njegovog funkcionisanja.

– U slučaju nekih visokih državnih zvaničnika stiče se utisak da je ponekad teško razlučiti da li se radi o zvaničnim ili privatnim posjetama. Sudeći po rastućim troškovima putovanja, reklo bi se da je mlada crnogorska demokratija, pod mudrim vođstvom nesmjenjive vlasti, na zavidnom stupnju razvijenosti do te mjere da je trivijalnosti kao što su najave bojkota izbora, nezadovoljstvo funkcionisanjem sistema, primjedbe na zarobljenost institucija i i drugo ni najmanje ne ometaju u ružičastom pogledu na svijet – zaključio je Čolaković.

S.R.

---

Marić: Budžetska sredstva nisu „gospodareva“, već naša
Predsjednik Centra za građanske slobode (CEGAS) Boris Marić smatra da Crna Gora kao društvo ima veliki problem da na pravi način shvati karakter javnih finansija. Kako je ocijenio, neracionalno trošenje državnog novca na službena putovanja samo je jedan od jasnih pokazatelja neracionalnog trošenja.

– Budžetska sredstva nisu „gospodareva”, već naša – nas građana koji smo ovlastili donosioce odluka da na najracionalniji način upravljaju tim novcem. Oni, nažalost, prečesto budžetom upravljaju netransparentno i bahato. Službena putovanja najčešće nemaju potrebnu svrhu i jasne izvještaje o efektima putovanja. Svaki uloženi euro iz državne kase ne samo da mora biti opravdan, već u slučaju službenih putovanja treba da bude vraćen kroz ugovorene poslove i razvijene uticaje – istakao je Marić.

Kako je zaključio, ključ kontrole trošenja državnog novca je transparentnost, i mediji u tom procesu imaju veliku ulogu.